…Krenem bas nikuda…I sretnem te tad…I tako…Osmijeh mi izvuces…Pod kozu se uvuces…I opet sve po starom…

Kazes,sudbina…Ovo s nama…

Ja tebi kazem da smo mi krivi za sve…

Mi krojimo svoju sudbinu…Tebi se ne cini tako…

Nebitno sad…Zaista…

Divna noc…Zvijezde na nebu…

I u mojim ocima(rece jedan sexy tip nocas meni)…

Cure i ja…Sve stima…

Nema te nigdje i svidja mi se to…

Divna noc…No,Pepeljuga mora do ponoci biti doma,tj. ja…

Prelazim ulicu…

Od kuce me dijeli 10 malih koraka…

10 sekundi…U kojima si ti naisao…

Par krugova…Ti i ja…

Necu ja ovu sudbinu….

Pitas sta nam se desilo…

Je li umrlo….

Sutim…

Jer,jedva cekam da umre onaj dio mene…

Tvoj dio mene…

Sutimo…

Moja ruka u tvojoj…

Druga ti u mojoj kosi…

A ja sutim…

I sklapam oci na svaki tvoj dodir…

Valjda stvaram uspomene…

Za ono sutra,bez tebe…

          **************

p.s. Koliko sam puta napisala da je kraj na ovom blogu…?

Koliko god zeljela da si tu…Zelim i da odes…

Jednom zauvijek…Da zalupis konacno ta vrata..

Koja meni vode…

Ja ocito ne znam kako…

18 komentara

  1. Koliko sam puta napisala da je kraj na ovom blogu…?

    Koliko god zeljela da si tu…Zelim i da odes…

    Jednom zauvijek…Da zalupis konacno ta vrata..

    Koja meni vode…

    Ja ocito ne znam kako…

    —————

    Mnogi ne znaju..

  2. **heh zanimljivo..ma ne,nije da nemam druge teme..inace,na sve ostalo sto mi se desava ne mogu se pozalit…ali i kad mi je lijep,i kad sam sretna..fali ono nesto..ono malo srece..malo njega..i zato pisem..*

    …vidis, problem je sto vecina ljudi se bazira na ono sto im fali…Ali minimalno.Vjeruj mi…Ja sam romanticar mozda i veci od vecine ovih na blogu, ali vrhunac bivanja romanticara jeste kada volis dovoljno sebe da znas gdje je kraj ,te da kroz zid ne možeš proći akon ne namjeravaš povrijediti sebe, jer ni ti ni ja niti i jedan ljubavnik voli nekoga drugog ,već u njemu voli sebe.Nije uredu stalno razmisljati i pisati o nekome ako nisi bas sretna s njim jer to ne dozvoljava tebi da potisneš svoje emocije te da ih izbaciš iz sebe…Znaj nesto, to prilocno boli i ljude i tebe samu.Probaj se bazirati na ono sto imas.Mi imamo mnogo ali jako tesko to vidimo jer smo slijepi.Samo pogledaj koliko je lijepo kada znas da ces danas jesti i prespavati u kuci jer 60% svijeta nema tu privilegiju.Pored toga, kaze Jovan Ducic u svojoj knjizi “Blago Cara Radovana” da je ljubav utopija i to je uistinu tako.Postoje ljubavi koje nisu takve …Ali one su takve samo u momentu kada si ti sigurna u sebe i kada ti je ispod boga prvo ti i tvoj rad pa ostali , a vjeruj mi…Trebalo mi je 7 godina da taj stav uradim kod sebe.Nemoj sebi dozvoliti da ti nešto malo nedostaje…Sry sto ovoliko serem ali…Krivo mi je fakat kada ljudi previše razmišljaju i osjećaju prema neproduktivnim stvarima…Upamti još jedno, sreća je trenutak i kao takva kratko traje i nećeš nikada biti sretna uvijek ,a brzo ćeš se navići na slast sreće…Čuvaj se mala:)

Komentariši