Bajka o...Ljubavi...

Ne,nisam ni suzu pustila...A moje srce na dlanu je...Samo sam tiho izustila... "Ljubav ovdje vise ne stanuje..."

22.04.2007.

                                 

20.04.2007.

....Ljubav ima amneziju...

 

Reci mi sve...

Sta god zelis...

Ne zaustavljaj se...

Udari slobodno...

Ne boli vise...

 *******

Ja sam otisla...

I prije se desavalo...

Ali je prije uvijek boljelo...

Sad je ok...

Ne osjecam nista...

 ********

Nekad sam ti vjerovala...

Tvoje lazi su bile moja jedina istina...

Danas i zvuce kao lazi...

Ma,svejedno mi je...

Od danas ne postojis...

Rekla sam ti to...

Prvi put u zivotu...

Hrabro...

Snazno...

Glas mi nije drhtao...

 *********

Nisi znao tada sada znas

da prepoznas bolju...

Pored nje si,al' si sam...

Stranac u svom polju...

Nisi znao tada,sada znas...

Suze uvek dodju...

Eh,sto nisam gora bila ja...?

Gore bolje prodju...

15.04.2007.

...Krenem bas nikuda...I sretnem te tad...I tako...Osmijeh mi izvuces...Pod kozu se uvuces...I opet sve po starom...

Kazes,sudbina...Ovo s nama...

Ja tebi kazem da smo mi krivi za sve...

Mi krojimo svoju sudbinu...Tebi se ne cini tako...

Nebitno sad...Zaista...

Divna noc...Zvijezde na nebu...

I u mojim ocima(rece jedan sexy tip nocas meni)...

Cure i ja...Sve stima...

Nema te nigdje i svidja mi se to...

Divna noc...No,Pepeljuga mora do ponoci biti doma,tj. ja...

Prelazim ulicu...

Od kuce me dijeli 10 malih koraka...

10 sekundi...U kojima si ti naisao...

Par krugova...Ti i ja...

Necu ja ovu sudbinu....

Pitas sta nam se desilo...

Je li umrlo....

Sutim...

Jer,jedva cekam da umre onaj dio mene...

Tvoj dio mene...

Sutimo...

Moja ruka u tvojoj...

Druga ti u mojoj kosi...

A ja sutim...

I sklapam oci na svaki tvoj dodir...

Valjda stvaram uspomene...

Za ono sutra,bez tebe...

          **************

p.s. Koliko sam puta napisala da je kraj na ovom blogu...?

Koliko god zeljela da si tu...Zelim i da odes...

Jednom zauvijek...Da zalupis konacno ta vrata..

Koja meni vode...

Ja ocito ne znam kako...

10.04.2007.

Gledas me...Kao da se znamo...Stranca dva...Eto,to smo samo...

Ugledah te nocas...

Tako blizu,a tako daleko...

Ne volim te...

Definitivno...

Iako mi je trebao taj stisak ruke...

Jedan jedini...

Samo to...

Pozdrav...

Za starog prijatelja...

Samo to...

Da se i na taj nacin uvjerim...

Da su leptirici u stomaku proslost...

I ono klecanje koljena na tvoj dodir...

Sve...

Dokaz...

Da je kraj...

Ne znam zasto mi se cini...

Da mislis da nije tako...

Ja sam pobijedila...

Tako se osjecam...

Od ljubavi do mrznje...

Pardon,do ravnodusnosti...

Tanka linija...

Sitna kap...

Prelila se nasa casa...

09.04.2007.

Nisam vise zaljubljena zena...Nisam vise tvoja svetica...

Napokon i sama vjerujem da je kraj...

I da je to ono sto JA zelim...

03.04.2007.

Lazem svoje da mi ne trebas...Da ne mogu bolje kad se ne javljas...

Cujem da si sretan ovih posljednjih dana...

Lijepo vrijeme...Svi su vani...

Ti i ona...Kao nekad...

Izgledas zaljubljen...

Imas onaj sjaj u ocima...

Ne nuzno zbog nje...Imas ga uvijek...

Izgledas sretan...

Iako spustas glavu kad sam ja s druge strane ulice...

Iako mi jos uvijek pises...

Ne da se vidimo,ne da ponovo budemo Mi...

Pises samo kako me trebas...Samo...

I neka si sretan...

Ja to i zelim...

Ako ti to zelis...

Ja te nista nisam molila...

Osim da sredis svoj zivot...

Pa ako je sredjen takav kakav je sad...

Ako si sretan...

Sretna sam i ja,vjeruj mi...

Ali se ja i dalje pitam kako cu ja svoj srediti...

Kako cu ja dalje...?

U nove ljubavi...

U nove zagrljaje...

...Kako...?

Previse se uspomena desilo da bih tek tako otisla...

Ipak si bio dio mog zivota...

Nebitno kad,kako...Ni u kojim okolnostima...

Bio si moj neko...

01.04.2007.

Ti koja imas nevinije ruke...

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.


Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.


Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.


Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.


Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.


Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.  

                                                         VESNA PARUN