Bajka o...Ljubavi...

Reci mi sve...

Sta god zelis...

Ne zaustavljaj se...

Udari slobodno...

Ne boli vise...

 *******

Ja sam otisla...

I prije se desavalo...

Ali je prije uvijek boljelo...

Sad je ok...

Ne osjecam nista...

 ********

Nekad sam ti vjerovala...

Tvoje lazi su bile moja jedina istina...

Danas i zvuce kao lazi...

Ma,svejedno mi je...

Od danas ne postojis...

Rekla sam ti to...

Prvi put u zivotu...

Hrabro...

Snazno...

Glas mi nije drhtao...

 *********

Nisi znao tada sada znas

da prepoznas bolju...

Pored nje si,al' si sam...

Stranac u svom polju...

Nisi znao tada,sada znas...

Suze uvek dodju...

Eh,sto nisam gora bila ja...?

Gore bolje prodju...

Kazes,sudbina...Ovo s nama...

Ja tebi kazem da smo mi krivi za sve...

Mi krojimo svoju sudbinu...Tebi se ne cini tako...

Nebitno sad...Zaista...

Divna noc...Zvijezde na nebu...

I u mojim ocima(rece jedan sexy tip nocas meni)...

Cure i ja...Sve stima...

Nema te nigdje i svidja mi se to...

Divna noc...No,Pepeljuga mora do ponoci biti doma,tj. ja...

Prelazim ulicu...

Od kuce me dijeli 10 malih koraka...

10 sekundi...U kojima si ti naisao...

Par krugova...Ti i ja...

Necu ja ovu sudbinu....

Pitas sta nam se desilo...

Je li umrlo....

Sutim...

Jer,jedva cekam da umre onaj dio mene...

Tvoj dio mene...

Sutimo...

Moja ruka u tvojoj...

Druga ti u mojoj kosi...

A ja sutim...

I sklapam oci na svaki tvoj dodir...

Valjda stvaram uspomene...

Za ono sutra,bez tebe...

          **************

p.s. Koliko sam puta napisala da je kraj na ovom blogu...?

Koliko god zeljela da si tu...Zelim i da odes...

Jednom zauvijek...Da zalupis konacno ta vrata..

Koja meni vode...

Ja ocito ne znam kako...

Ugledah te nocas...

Tako blizu,a tako daleko...

Ne volim te...

Definitivno...

Iako mi je trebao taj stisak ruke...

Jedan jedini...

Samo to...

Pozdrav...

Za starog prijatelja...

Samo to...

Da se i na taj nacin uvjerim...

Da su leptirici u stomaku proslost...

I ono klecanje koljena na tvoj dodir...

Sve...

Dokaz...

Da je kraj...

Ne znam zasto mi se cini...

Da mislis da nije tako...

Ja sam pobijedila...

Tako se osjecam...

Od ljubavi do mrznje...

Pardon,do ravnodusnosti...

Tanka linija...

Sitna kap...

Prelila se nasa casa...

Napokon i sama vjerujem da je kraj...

I da je to ono sto JA zelim...

Cujem da si sretan ovih posljednjih dana...

Lijepo vrijeme...Svi su vani...

Ti i ona...Kao nekad...

Izgledas zaljubljen...

Imas onaj sjaj u ocima...

Ne nuzno zbog nje...Imas ga uvijek...

Izgledas sretan...

Iako spustas glavu kad sam ja s druge strane ulice...

Iako mi jos uvijek pises...

Ne da se vidimo,ne da ponovo budemo Mi...

Pises samo kako me trebas...Samo...

I neka si sretan...

Ja to i zelim...

Ako ti to zelis...

Ja te nista nisam molila...

Osim da sredis svoj zivot...

Pa ako je sredjen takav kakav je sad...

Ako si sretan...

Sretna sam i ja,vjeruj mi...

Ali se ja i dalje pitam kako cu ja svoj srediti...

Kako cu ja dalje...?

U nove ljubavi...

U nove zagrljaje...

...Kako...?

Previse se uspomena desilo da bih tek tako otisla...

Ipak si bio dio mog zivota...

Nebitno kad,kako...Ni u kojim okolnostima...

Bio si moj neko...

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.


Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.


Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.


Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.


Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.


Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.  

                                                         VESNA PARUN

A da li sam......?

Ne znam...Opet padam u krize...Previse razmisljam o tebi...O svemu...

I neku noc...Kad si poslao sms...

"Izvini,kriv sam za sve..."

I kad nisi dobio odgovor...

A ja te sad prozvala...

E ljubavi...

Ne znam sta da mislim...

Da ti nije stalo,ne bi to radio...

A ako ti je svejedno...

Bit ce i meni...

Samo polako...

Mislila sam da vise necu pisati...

Ali eto,sad imam potrebu...

 Gubim se...

Zelim otici,ostaviti sve...Krenuti dalje...

Ali znam da ne mogu,da ne ide...

Da sam se toliko navukla na tebe da ni sama ne mogu vjerovati da je tako...

Sve izgleda jednako...Monotono...

Svaka slika...Nasa...

Svako lice...Glas...Kao tvoj...

Svaki miris...Upijam...

Ljudi...Svi su isti...

I ja s njima...

Pricamo...Da je ovako najbolje...

Svi sretni,ja se konacno "oslobodila".......

Ehh...

Pricamo mi tako...Uprazno...

           ******************

Ne mislim da ces se promijeniti...Ne,vise ne...

Ja samo imam tu naviku da ti se uvijek vratim...

Svjesno ili nesvjesno...   

U javi ili u snovima...

Tu si...

Slazem snove...Pohranjujem sjecanja...

Nase uspomene...

Na sve dane...Mjesece...Noci...

..........In memoriam........

Ti_&_Ja.........

Danas je tvoj rodjendan...

Danas sam ti cestitala...

Danas si rekao "hvala"...

Danas si me pokusao poljubiti...

Ja sam otisla...

Danas je nas kraj...

Mislila sam da sam upoznala dno...Danas se uvjerih da nisam...Jos...I svaki put sebi kazem da je zadnji....Jer,ti j ja...Surovo...Gledam te nocas i ne znam ni sta vidjeh...Plasi me taj lik...Ne prepoznajem te...Govoris cudne stvari...Bezosjecajne....Pitam te...."Je li ti stalo do mene?"......."Pa jest,al necu da se vezem,shvati to..."

Kazes..."Sve je lijepo bilo dok nisi pocela s ovim glupostima,a moglo je da traje..."

Sta je moglo da traje?Da me nikad ne priznas kao djevojku...Da ti budem zauvijek sema...E ne vise!!!

Ne znam sta da radim...Nocas te ne volim...I ne mrzim te...

Nocas mi je svejedno...Samo se sjecam...Uzasno puno se sjecam...

S tobom sam bila sretna,najsretnija...

S tobom sam bila i tuzna,najtuznija...

Ali,ne mogu vise...Ja da volim...I da se nadam da i ti osjecas bar mali djelic te ljubavi...Da se dajem cijela za taj isti dijelic...?Nemam snage...

Idem dalje...Valjda mi krene...Uzet cu sebi vremena...Ako treba,ne izlaziti...Vidjati samo najblize prijatelje...Daleko od tebe...Ti...

Samo budi dovoljno daleko...

Mogu ja to...

Svasta prezivjeh u zivotu...

Tebe zaboraviti...

Mogu...

Zelim to i hocu...

Moram...

Iako,ne znam kako...

Ne znam se boriti protiv onoga sto osjecam...

Iako znam da je uzalud...

I da je nasa ljubav bolesna...

Ova sedmica je teska...

Ako je podnesem bez tebe...

Najgore ce proci...

Jucer se nisi javljao...

Nisam ni ja...

Nocas si me prozvao...

Ne vrijedi...

Nemam vise snage...

Ja mogu biti sve sto pozelis,sreco...

Ali sam osjecajna...

I romanticna...

I vesela...

Za osobu poput tebe...

Kojoj su ove osobine nepoznanica....

I ja koja znam da volim...

Da se cijela dajem...

Za mrvicu nekoga...

Vise ne...

Samo da prodje jos koji dan...

I bit cu nova...

Tebi,kojeg sam ljubila...

Tebi,kojeg zavolih...

Tebi,kojeg jos uvijek volim...Mnogo vise no nekad...

Tebi,kojem sam vjerovala...

Tebi,sto si me lagao...

Tebi,koji  je omogucio da mi se snovi ostvare...Ali,prividno...

Tebi,koji me ljubio...

Tebi,koji me tjesio...

Tebi,koji si bio tu...Jedan dan...U sedmici...Ali,ipak,najljepsi...

Tebi,kojeg moram zaboraviti...

Tebi,koji si me povrijedio vise no iko...

Tebi,jedini moj...

Ovo...Ovako...Vise ne ide...Nisam ja dovoljno jaka da se nosim s tim...

Da nisi moj...I da ocito nemas namjeru mijenjati svoj zivot...

Da te nema kad mi trebas...A to je uvijek....

Znas,bila sam sigurna da te mogu promijeniti...Ali,eto...Odustah...

Gotovo godina dana s tobom...Uzalud...

Ja to ne zasluzujem...Svaki dan kraj tebe...Svaka noc...Puna straha...Samoce...A s tobom sam...I zivjeh za te trenutke...

I sada...Kao da se budim iz sna...Zablude i ocajnog kosmara...

Da se ti i ja mozemo voljeti...

A ne mozemo...Jer,ne ide...

I nisam uspjela...

Dotaknuti bar mali djelic tvog srca...

I kad ti ne davno rekoh da si covjek koji taj organ nema...

Ti rece...

"Da znas da je covjek bez srca zaljubljen u tebe..."

Onda lazes oboje...

Mene,jer se nadam...Novim lazima...

Sebem,jer ne znas voljeti...

Kad nisi naucio za sve ove godine...

Hmm...

Zbogom...Valjda...

"Gdje si?"

"U sobi..."

"Bezobrazno moje,ne zoves me tamo :)"

"Ovih dana nisi dobrodosao u moj zivot,iskreno..."

"Cuj...Ne znam...Komplikovano je sve...Uzas ba!"

"Znam i ja da je...Gdje si to ti?"

"Kod kuce,nisam dobar poslije onoliko alkohola..."

"Ma da...Jos se pravis ljut i zrtva,a mala budala ce da ceka tvoj poziv..."

"Nisi budalica...Znass..."

"Heh..Ok..."

"Vidimo se,ljubim te..."

"Seres,znas da cemo opet biti zajedno..."

Nisam sigurna...

Ako sad odes...

Gubim te svjesno...

Ne zelim te blizu...

Sve sto pricas su ocite lazi...

Koje ruse sve u meni...

Lazes i mislis da sam naivna mala budala kojoj mozes pricati bajke...

Jer je mala...

Nezrela...

I vjeruje da je svijet savrsen...

Da si ti savrsen...

******

Ako ostanes...

Sve ce se ponavljati...

Jedan dan sretna,sedmicu skrhana...

Jedan dan me volis,mjesec dana ne znas kakav je to osjecaj...

Godina za godinom...

Tako...

Plasim se ovakve buducnosti...

**********

Kazes da razmislim...

Vec jesam...

Mijenjam broj mobitela...

Mijenjam  mjesta izlazaka...

Izbjegavam "tvoje ljude"...

Brisem nase pjesme s hard diska...

Brisem tebe...

Ja placem...Ja...?

Promijenio si me...

Nisam bila ovakva...

A sad mi malo fali...

Da se uplasim...

Nas...

Zivota...

I ne znam zasto se uopste trudim...

Mogla bih odustati...

Mogla bih...

Ali necu...

Odustati od tebe znacilo bi...

Odustati od ljubavi svog zivota...

Necu to!!!

Volim te...

Volis me...

To osjecam...

To znam...

Pa,dokazao si mi...

Pa zasto onda ne znam sta cu...

Ma uzasno je...

U jednom trenutku pozelim da te nema...

Da nikad nisi bio tu...

Mada bi i mene tako nestalo...

Ti ne shvataš...

Koliko nestrpljivo čekam...

Da se ova noćna mora već jednom završi...

Postalo mi je nepodnošljivo dijeliti te...

I znam da si veceras s njom...

I znam da ona zna...

I znam da se raduje...

Što te ima...

Pa makar i zvanično...

I znam da zna...

Da me voliš...

I opet se raduje...

Nije mi jasna...

Valjda ju je uništila tvoja "ljubav"...

Nadam se da mene neće...

Kazeš,mi smo drugo...

Ali,ove priče o nama...

Ne znam koliko mogu da podnesem...

Ne želim se čitav život boriti za nešto...

Nemoguće...

Nesto nije bilo uredu s bloggerom...

Ni s mojim hotmailom...

Tako da sam tek sad uspjela doci...

Do svog blogga...

Desilo se...

Ono sto sam slutila...

           ............

*14.02.2007.g.*

Jutro...

Poziv..

On:"Sretno Valentinovo..."

Ja:"Meni nije..."

On:Nije ni meni,bez tebe..."

Noc...On...S njom...

    ............

*17.02.2007.g.*

Ja nekakva raspolozena...

Krenula izaci...

Subota...

Kad on...

Krenuo po nju...

Grozan osjecaj...

Nisam se svadjala...

Samo hladno...

Ili sam se ja toliko trudila da nas oboje ubijedim...

Da mi ne znaci...

Taj nas susret...

U takvim okolnostima...

Samo sto sam krenula dalje...

Sva u suzama...

Mnogo kasnije...

Poruka...

"Boga mi,i meni je tesko...

Cijelo vece mislim na tebe...

Kunem se...

Boli me tvoj glas kako drhti..."

            ............

Nekako se mirim s tim da nas dvoje nikad...

Necemo...

Biti...Ono...

Sto bismo trebali...

Ma,znas ono-kad ti mene volis,pa ja tebe...?

Sta???

"To je tako..."

Ma daj...

Nemoj vise...

Ne zelim cuti...To je bajka...

Ti i ja...Nemoguce...

Bas me kulturno ponizavas...

Hmm...Tvoj broj na display-u...

Ne reagujem...

Ne mogu...Necu...

Ne vrijedi...

Ali,ipak se pitam...

Dokad cu moci tako...

Volim teee...

Evo opet mojih suza...Ovo mi nije trebalo...Nisam se nadala...Da ces opet biti isti...Ma,nimalo se nisi promijenio...Mozda malo,nagore...Ja sam ti nocas fino rekla...Ja ne zelim ovako...Ja ne mogu vise...Nocas sam ti rekla bas sve...

I sad znas da si idiot,dzubre...Ok..Ako ne mozes...Ne zelis ostaviti sve...Biti samo moj...Daj reci to tako...Ne zovi me da mi kazes kako me volis...A pola sata poslije...

"Ja ne znam voljeti..."

Pa koga vise lazes...?Ja mozda jesam previse iskrena...Previse nagla...Ali,nemoj m,i govoriti da sam ja tebe uvrijedila...Smijesno...Da,jesam rekla par stvari koje su te dotakle...I trebalo je tako da bude...

Znas,uvijek sam se pitala sta radim pored tebe...Sad pogotovo...I ne znam...Fakat ne znam...Ako te i volim...Nezdravo je...

Ucinila sam to...Bila sam s tobom nocas...Bas me nista nije moglo ubijediti da ne odem...Ni on...Ni drugarice...Niko...

Nisam ni znala koliko si mi falio dok me nisi poljubio nocas...

Nocas sam imala osjecaj da ce mi srce iskociti...Toliko srece...Ja s tobom...I sve je nekako...Snazno...Bez rijeci...Tisina je dovoljna...Osjetim koliko si pozelio da budem tu...Vjeruj,i ja sam tebe...

Prevarih ga i cudno,ali se ne osjecam krivom...

Ljubav je moj cilj...Moja ljubav si ti...

A nekako sam se,vjeruj mi,i pomirila s tim da nas dvoje nikad necemo biti zajedno...Ne onako kako sanjam...Pred svima...A ne ovako...Tajno...Oboje imamo nekoga...

"Jel da je cudan osjecaj kad si u vezi bez ljubavi..."-tvoje rijeci nocas...

Jest...I boli...Kad si s nekim koga ne volis...Koga lazes...I lazes sebe da mozes i dalje tako...A srce ti je tamo negdje...Gdje je nas svijet...

Ljubavi...Toliko mi malo fali da odustanem...TolIko se lomim da izdrzim s njim...Ne odem s tobom...I samo te jos jednom zagrlim...

Da me ljubis ponovo...Vjeruj,jedino se s tobom osjecam sigurnom...I nije mi bitno ni gdje smo...Ni sta smo...Ni ko smo...

Mi smo...Ljubav...

Znam da on to ne zasluzuje...Mislis da je kao ti...Da bi podnio da sam s drugim...Varas se...Dao mi je doznanja...Da me ne misli dijeliti...Pogotovo s tobom...Jer,zna sve...Ok,misli da te ne volim...Da si prolazna stvar u mom zivotu...Ali,zna da smo ti i ja nekad bili...Mi...

Ali...Ja znam da mi ne bi bilo stalo sta on misli...On ili bilo ko...Samo kad bi ti bio spreman mijenjati se...Bar malo...Svoje navike...Svoju proslos i sadeasnjost...U kojoj znam da si nesretan...A nemas hrabrosti...Ne smijes...Biti drukciji...Vratiti se sa mnom u teen godine...

Ljubiti nevino...

Ne misliti na sutra...

Biti sretan u mom zagrljaju... 

Sedamnaestogodisnjakinje...

21.12.2006.g. ...

Nas dvoje...Autoput...

Ljuti...Posvadjani...

On:"Ne placi..."

Ja:"Ne placem,nisi ti toga vrijedan..."

On:"Daj,vidim...Oci ti pune suza..."

Ja:Ma nisu..Nisu to suze..."

    ...

Zaustavlja auto...Nasred autoputa...

Dodir usana...

"Molim te,ne placi..."

Imam toliku zelju nazvati te...Samo cuti onaj glas koji toliko toga budi...

Ne smijem...Zabranjeno...

Ja tek sad kao shvatila...

A zabranjen si mi...Oduvijek...

Ucinio si mi ljubav nedostiznom...

I varas se...Ako milsis da smo slicni...

Ja nisam kao ti...Ja znam da volim...

I to sto se pravdas gpovoreci da se nikad nismo smjeli vezati...

Meni to ne pricaj...Desilo se sto se desilo...

Sve si znao...

Sve sam znala...

Nesto je bilo u zraku...

Znas...Nije nam ovo trebalo...On i ja...U gradu...Zagrljeni...U glavi jedna misao...Da to s tobom nikad nisam dozivjela...

Morali smo kriti nasu ljubav...Samo zato sto ti nisi bio dovoljno hrabar..Da Njoj kazes...Da volis drugu...

Jesam ti se zaklela da cu uvijek biti tvoja...Ali ovako je najbolje...Kad sam shvatila da ti ne volis nikoga...Ni nju,ni mene...Samo sebe...Ucinila sam sve da odem...Da pobjegnem...

On je savrsen za taj bijeg..Dosao je u najboljem trenutku,ili najgorem...Svodi se na isto..

Ne volim ga...

Mrzim pomisao da on mene voli...Vise nego ti...

Uopste ne mislim da cu ga zavoljeti...Jer znam da ne mogu...Ne jos...

Mozda tamo nekad...Kad konacno prihvatim stvarnost...

I svoju sudbinu...Koja nije kraj tvoje...

Samo te molim...Da se ne javljas...

Uporno...Svaki dan...Kao dosad...

Rekla sam ti...

"Kad bi bio drukciji,ne bih se nimalo dvoumila da ostavim sve ovo..."

Sutio si...

I sta sad hoces...?! Opet po starom...Ja ne mogu...Ne vise...

Previse boli...